Hariz i Radomirka u Srebrenici otvorili slastičarnu

Sve je više mladih u Bosni i Hercegovini koji pokreću vlastite biznise, hobije pretvaraju u posao i jednostavno sebi obezbjeđuju egzistenciju. Danas se, zahvaljujući tako hrabrim mladim ljudima, Srebrenicom, nakon dugog perioda bez slastičarne, ponovo proširio miris kolača.

HARIZ I RADOMIRKA ALIĆ – BA.N1INFO.COM

Srebrenica je grad u kojem hljeb ne možete kupiti u pekari, meso u mesnici, niti novine na trafici – takve prodavnice ovdje ne postoje. Slaba platežna moć uglavnom je najveći razlog zbog kojeg se ovakvi obrti zatvore brže nego što steknu svoje stalne mušterije, piše “N1“.

Imati mali obrt poput slastičarne u kojoj će komšijama prodavati domaće kolače bio je san mladog Srebreničanina Hariza Alića, sve dok danas nije pozdravio i svoje prve mušterije.

“Meni je želja da na neki način doprinesem ovoj čaršiji. Ovo je čaršija i da dam svoj doprinos. Da ljudi u Srebrenici pristojno mogu doći i u jednom pristojnom objektu pojesti, popiti nešto sa porodicom, društvom. Da nemaju nikakvog problema“, priča Hariz Alić, vlasnik slastičarne.

S dovoljno hrabrosti, Hariz i njegova supruga Radomirka slastičarnom su odlučili sebi pružiti priliku za zaposlenje. Kažu, od samog početka bilo je teško susretati se sa negativnim komentarima, izbjegavanjem i nedostatkom podrške. No danas su i više nego sigurni da su donijeli ispravnu odluku.

“Pa znate kako, uvijek kada krenete nešto, kada se nalazite u nečemu, ne možete se vratiti nazad. To bi značilo da su vas ti ljudi onda i pobijedili. Mi smo u suštini bili uporni, ja sam nastavila te ljude pozdravljati isto, u jednom trenutku su se oni okrenuli opet, počeli su nas pozdravljati nazad i to je bio moj lični uspjeh“, otkriva Radomirka Alić, vlasnica slastičarne.

Idejom ovo dvoje supružnika najviše su obradovani mladi Srebrenice koji se više, kažu, ne moraju voziti i preko 10 kilometara do prve otvorene kafe-slastičarne u Bratuncu.

Hariz i Radomirka Alić u braku dugom pet godina, najmanje su, kažu, razmišljali o napuštanju Srebrenice. Umjesto takvih misli, radije su pravili planove kako svojim sugrađanima uljepšati svakodnevnicu i pokazati javnosti da su snovi itekako ostvarivi – ako čvrsto vjerujete u njih.